Radim vino kakvo i sam volim. Poznata je to rečenica legendarnog istarskog vinara Giorgia Claia koji nikad ne skriva da uživa u dobrom vinu. A njegova su vina ne dobra, nego izvrsna, izvanserijska, poseban užitak za vinoznalce i istinske vinoljupce.

Mogli smo se u to opet uvjeriti na radionici u hotelu Antunović u sklopu Vinart Grand Tastinga, u organizaciji Saše Špiranca, kao prethodnice ove značajne vinske izložbe ove subote i nedjelje u Laubi. Vina koja su predstavljena sažeo je u kratkom opisu: hoću raditi najbolju malvaziju i refošk na svijetu!

I nije samo gušt piti njegova vina, dragocjeni su svi razgovori s tim posebnim, dragim čovjekom punim emocija…Srećom, imao sam podosta prigoda za to prijašnjih godina.

Imanje mu je u Krasici blizu Buja i Grožnjana, na sjajnom položaju; ima 11 hektara, vinograda osam, na zahtjevnoj 'bijeloj zemlji', ostalo su masline (i ulje mu je sjajno). Potpuno je predan biodinamičkoj, maksimalno prirodnoj, ekološkoj proizvodnji, i u vinogradu i u podrumu. Po trsu uzgoji najviše kilu, kilu i pol grozdova, ponegdje i manje. U vinima bude 14,5 pa i više od 15 % alkohola, ali se to uopće ne osjeti! Ako treba, bijelo grožđe maceriram i četiri mjeseca, dok se potpuno ne stabilizira, veli. A u većim drvenim bačvama vino dozrijeva godinu i pol. I treba se držati naših vlastitih, domaćih sorti, i mi i susjedi Slovenci: malvazije, rebule i vitovske, s njima možemo najviše postići, upozorava.  

Bio je svojedobno otišao u Trst, imao je tamo restoran (a i tada je radio svoja vina koja je sam pio) ali se, mudro, nakon 20 godina vratio u zavičaj i prije 15 godina primio posla u kojem se dokazao i iskazao. Na žalost, prije tri godine teška ga je bolest omela u planovima, ali se nakon toga udružio s istarskim vinarom (francuskih korijena) Dimitriom Brečevićem (vinarija Piquentum) koji mu je danas desna ruka.  

U vinu treba prepoznati vinara, kao i položaj njegovih vinograda, to su uvjeti za veliko vino, upozorava. I nakon mnogih žalopojki kako je 2014. bila povijesno loša godina za vinarstvo, upozorit će kako nema loših godina, nego je sve na vinaru, koji i u lošim uvjetima mora najbolje odraditi svoj posao; različiti vremenski uvjeti dat će i različite osobine vinima te godine.

Ottocento bijeli '14 počeo je degustaciju; mješavina je to malvazije, sivog pinota i sauvignona (prije je bio i chardonnay, ali je sad izostavljen zbog – pjenušca). Ottocento pak crni '14 još je vrlo mlada mješavina refoška i merlota, s ponešto caberneta sauvignona i terana. Uslijedile su sjajne malvazije Sv. Jakov iz '13, '11 i '09 – pravi enološki blagdan! Valja reći da je vino ime dobilo po položaju s kojeg  je zapuštene vinograde Giorgio preuzeo 2006. od državne vinarije, a sada tu nastaju najbolje malvazije.  A za Brombonero '13 i '09 (refošk) valja reći da su nastali izbornom berbom od najboljih loza.

Clai radi i 'slatkiš' Tasel i, najnovije, pjenušac, koje ovom prigodom nismo kušali.