Mlada Vinarija Tonković u Bački, u Vojvodini, od samog svog početka, a bilo je to u prvom desetljeću ovoga stoljeća, u potpunosti se posvetila – kadarki. Za mnoge vinoljupce to je potpuno nepoznata sorta, a malo u šali a puno više u zbilji ustvrdili smo da tamo od nje rade najbolju kadarku na svijetu! Jer, bila je to nekoć slavna sorta Podunavlja, naročito mađarske regije Seksarda, kamo je stigla iz okolice Skadra s izbjeglim pravoslavcima pred otomanskim osvajačima, odatle joj očito i ime. Prije stoljeća, dva, bila je gospodsko, grofovsko vino, što je svojim kvalitetima i zavrijedila. 

Nekad se uzgajala širom Slavonije i Vojvodine, iščeznula je iz vinograda 60-ih godina prošloga stoljeća; ponajprije zbog svoje osjetljivosti u uzgoju, a i zbog konkurencije novih, uspješnijih međunarodnih crnih sorti. Opstala je u Mađarskoj, ali kao sekundarno vino, uglavnom u mješavinama kao što je nekad popularna Bikova krv (Bikaver). Danas se i u nekim vinogradima u Hrvatskoj obnavlja. 

Obitelj Tonković, iz posve drugog biznisa, početkom 21. stoljeća kupila je 10 hektara – pješčanog – tla blizu Subotice, na salašu,
gotovo na granici s Mađarskom; odlučili su posaditi lozu i na 7,5 ha zasadili – kadarku. Prvu berbu imali su 2011., a u vinogradu sve rade ručno.

Podrum je ukopan u taj pješčani nanos. Utemeljitelj, Ignacije Tonković (koji je na žalost nedavno umro) odlučio je obnoviti „taj simbol ovog podneblja, našu nekadašnju uzdanicu i vratiti joj stari sjaj“. 

I uspio je: Tonkovićeva kadarka na vinskim je listama u Bordeauxu, eksponat u tamošnjem čuvenom Svijetu vina, dobitnik Decanterovih priznanja…S takvom kadarkom novinare je na presici u Vinoteci Bornstein upoznala sve agilnija promotorica vina Marija Vukelić (Zlatne riječi). Pridružio joj se i sadašnji vlasnik, Tonkovićev zet Miro Reljanović, inače liječnik u Rijeci. (na slici)

Počelo je s ružičastim pjenušcem, pokusnim kušanjem, iz berbe 2015. kojeg je napravljeno tek stotinu butelja (devet mjeseci na kvascima, klasična metoda), i više ga zapravo ni nema. Finih je sitnih mjehurića, dobro perla, dojmljivih voćno-cvjetnih mirisa i aroma, ali ipak nedostaju mu kiseline. (Inače, prvi pjenušac od kadarke napravio je još 1864. jedan njemački knez.) Uslijedila je ružičasta (Rose) kadarka, puna, sočna, koja pristaje uz predjela ali i jača jela; pa je poklopila i dosta slan pršut. (Valja reći da su sve te kadarke bile od oko 13,5 % alkohola.) Na žalost, zasad ga je napunjeno tek 1300 butelja. Fantazija iz 2012. snažnog je mirisa crnog bobičastog voća, osjeti se i drvo, ima malo i čokolade. U ustima je živo, puno, pitko. Osobno, ali i po mišljenu kolega, najbolji je dojam ostavila Rapsodija '13, koja je provela 22 mjeseca u hrastovoj (mađarskoj) bačvi od 300 litara; nježnijeg je mirisa, uglađenog, s puno manje drva…svježa, s više dobrodošlih kiselina, puna, pitka. Icon (Ikona) iz 2014. tek je za kušanje, osjeća se mladost, fino je suho, mesnato vino, kompleksno…i opet samo 1000 boca, nisu u prodaji…(inače, sada Tonkovići pune 30.000 butelja, optimalni je plan, s proširenjem vinograda 40.000).  Fantaziju '13 kušali smo iz bačve; još je premlada za neke jače zaključke, naslućuje se dobar potencijal. I na kraju – nitko nema takav raspon različitih tipova vina od kadarke – slatkiš, pretenciozno nazvan ledeno vino, iako to nije. Jednostavno je, dopast će se mnogim ustima, ali s kategorijom ledenog vina nema veze: grožđe je ubrano pa smrznuto! nema botrytisa ni ostalih odlika tog tipa…Preporuka vinariji – s obzirom na uvjete koji tamo vladaju – zimi i -25, potrudite se oko zbilja ledenog vina.  

Inače, za uspjeh vina Kadarka Tonković uvelike su zaslužni mađarska enologinja i španjolski enolog, koji je i uspostavio taj slijed po obrascu Rioje. A u prošlosti kadarka je bilo omiljeno vino i inspiracija za skladanje čuvenih glazbenika, Schuberta i Listza npr., koji ju je svake godine slao i papi, pa su tradiciju nastavili i Tonkovići, koji su je poslali 2009. Benediktu XVI.  (snimio Julio Frangen)