petak, 2. prosinca 2016.



Ikan Dabu-Dabu, Gado-Gado, Urap Sayur, Nasi Goreng neka su od imena što su se našla na meniju brojnih gostiju ovog četvrtka u poznatom zagrebačkom restoranu Gallo. Egzotični su to nazivi egzotičnih jela koja je spravljao Agus Susetyo od izvornih namirnica s tri indonezijska otoka – Jave, Sulawesija (nekoć zvanog Celebes) i Sumatre. Prvu ovakvu večeru organiziralo je indonezijsko veleposlanstvo u Zagrebu, a domaćin je ispred Veleposlanstva bio Widjoseno Sastroamidjojo.
Sva jela temelje se na mnogo povrća, i riže je dakako u obilju, pa mesa – odlična piletina…Pratnja su maštoviti umaci, ali oprez: među njima je i toliko žestoko ljutih da će vam odrveniti pola glave. Salate su gotovo pa klasične, i juhe su slične našima…Takva je primjerice pileća juha koja se zove Soto Ayam; Nasi Goreng pržena je riža s jajima i povrćem; Ikan Dabu-Dabu frigana je riba s čilijem i još ponečim; Rendang sočna, meka govedina polako kuhana, u kokosovu mlijeku i sa začinima. Obavezni su i deserti, pa su tako indonezijske slatko debele palačinke Martabak Manis, a Pisang Goreng je pohana banana…Dobavljač namirnica bila je zagrebačka tvrtka Pekinška patka. Spomenimo i (hrvatska) vina koja su pratila ovu sjajnu večeru: Cmrečnjakov sauvignon i dingač Markus.
A ako nekoga zanima (turistička je to velesila), adresa je Veleposlanstva Republike Indonezije  Prilaz Gjure Deželića 19. Indonezija je najveća otočna država na svijetu, broji oko 15.000 otoka, od toga je naseljenih oko 6000.  (snimio Julio Frangen)     

četvrtak, 1. prosinca 2016.



Za onoga tko voli taj tip hrane – i Zagreb ima pravi kebab. To internacionalno popularno jelo, orijentalnih tj. turskih korijena, sada se spravlja i kod nas, u svemu originalno, od namirnica, okusa, načina pripreme do posluživanja.
Zanimljivo je da je pravi kebab (drugo je ono što se nudi na svakom koraku) u Zagreb stigao iz Osijeka. Tamo je obitelj Glibo prije 3,5 godine počela tu gastro avanturu (preskočimo neke administrativne prepreke, jer su bili uzeli ime već postojećeg branda u EU…) pa se odsad projekt, kao i njihovi lokali, zove maštovito Hokus Pokus. U Zagrebu je otvoren u Maksimirskoj, prije više mjeseci, no tek sada je u punom zamahu, s novim imenom a voditelj je Ilija Brajković, ispred te franšize, koji živi i radi u Zagrebu, a po profesiji je stručnjak za marketing.
Recept je i jednostavan i zahtjevan: meso, svježi pureći odresci, ručno se stavljaju na šipku i potom peku. Da, ali meso dan prije iz Osijeka stiže u Zagreb gdje se noću, 12 sati, marinira i tek onda ide u postupak. U mariniranju se rabe začini piment, kardamon, kumin, cimet i baranjska paprika. Za pečenje se ne koristi svo meso odmah, nabija se onoliko odrezaka koliko procijene da treba, zadnje stavljanje je u 19 sati. Pa se s „ražnja“ reže prema potrebi.
Njihova se jela zovu po slavnim mađioničarima (jer sve je to magija, slikovito će protumačiti): tortille su Dynamo, s paniranim pilećim medaljonima, a Blaine s kebab mesom; Houdini je kebab u lepinji a dvije su salate Mac King i Rick Jay. Prateći su umaci beyaz, na bazi jogurta, s malo češnjaka, kopra…i kirmizi, blagi slatki ili ljuti sok od rajčice. Dakako, ima tu još tajni i detalja, a zanimljiv je način serviranja – jednostavno, na plati od kamena škriljevca. A porcije su – obilate.
Najavljene su uskoro u ponudi i baklave i druge turske slatke delicije.
Na žalost, vinoljupci ostaju uskraćeni – nema! Ne ide vino uz kebab (?), objašnjava Brajković, nego cola, sprite, eventualno pivo – uskoro će oskudnu ponudu obogatiti craft pivama. (Ipak, Turska je poznata vinska zemlja, a sigurno bi se i u nas našlo slađih vina koja bi se uskladila s tim jelima.)
Sam interijer lokala vrlo je „škrto“ opremljen – fokus je na jelima…nekoliko turbana, turska velikaška odežda…Brajković najavljuje još dodataka, npr. sablje...
 

subota, 26. studenoga 2016.



Jako zadovoljan može biti Ivo Dropuljić, pokretač i direktor Međunarodnog festivala vina i kulinarstva Zagreb Vino.com. Ova najveća takva manifestacija u nas počela je ovog petka a završava ove subote u 18 sati, tradicionalno u hotelu Esplanade. Pred brojnom publikom nastupilo je više od 300 izlagača, vinara, vinskih trgovaca, proizvođača ulja, sireva, mesnih i drugih specijaliteta.
Najviše je dakako hrvatskih vinara, iz svih regija; uz veterane ovog posla dosta je i novih imena, početnika. Opći je dojam da je dosegnuta visoka razina naših vina, a raduje činjenica da je dosta pozornosti posvećeno domaćim autohtonim sortama. Premijeru je primjerice imala dubrovačka malvasija Pave Miličića iz Potomja; grožđe je dakako iz Konavala. Zablistali su još jednom plavci Vedrana Kiridžije, njegov dingač iz 2011. za pamćenje je, šteta da ga zapravo više nema. Zanimljiva je i obitelj Franković iz Buja, s malvazijom, chardonnayem, rose teranom…Debitirala je istarska vinarija Dvorac Belaj, u ruskom vlasništvu, koju je predstavljao enolog Toni Batel…
U sklopu festivala održana je i već treća dodjela priznanja Vinske zvijezde. Predsjednik istoimenog Kluba novinar Ivo Kozarčanin uz diplome za zlatne, velike zlatne i velike zvijezde predao je i diplome za najbolje ocijenjena vina od – najboljih. Kod bijelih treća je Crvikova malvasija dubrovačka Tezoro, druga graševina Velika berba Iločkih podruma a pobjednik je Enjingijevo Venje 2008. Kod crnih je pobjednik Tabali Especial Reserva 2011., za najbolji domaći pjenušac izabran Kurtaljev Rose brut. Kristalnu zvijezdu za najbolje vino od autohtone hrvatske sorte osvojio je Plavac mali 2013. Grgić-vina iz Trstenika. Posebno priznanje za najbolje ocijenjeno hrvatsko vino dobio je Bodrenov chardonnay izborne berbe prosušenih bobica 2007., koji je sa osvojenih 99 bodova dobio i Veliku zvijezdu.
Festival su označile i brojne vrsne radionice. Poseban je odjek imala radionica s temom – vertikala svih berbi vina Bijelo Venje Ivana Enjingija koju je vodio Kozarčanin. Povijesni događaj za hrvatsko vinarstvo; uvod, piće dobrodošlice bila je graševina '02, koja je bila regionalni šampion na Decanterovom ocjenjivanju 2004. a za kraj traminac '04. Izredala su se Venja od berbe 1998. koje bilo Decanterov svjetski prvak  te iste godine, pa iz 2002., 2003., 2004., 2007. i 2008., koje je sada aktualno u prodaji. Bijelo Venje mješavina je graševine, rajnskog rizlinga, traminca mirisavog, sivog pinota i sauvignona, redovno odgođenih berbi.  
Održan je i 5. Bijeli grozd u organizaciji G.E.T. Reporta - dodjela priznanja najboljim vinarijama u turističkom smislu  a novost ove godine su diplome vinarijama u Sloveniji, Bosni i Hercegovini te Srbiji. Prva u Hrvatskoj vinarija je Kozlović u Momjanu, drugi su Iločki podrumi a treća Kabola, isto iz Momjana.

četvrtak, 24. studenoga 2016.



Tko poznaje Andru Tomića (samo) po njegovim vinima, malo zna o tom kultnom dalmatinskom vinaru. Ne samo da se vinom, i stručno i praktično, bavi već desetljećima, nego je vinsku produkciju obogatio i svojom osobnošću, i stručnim obrazovanjem, a nadasve kulturnjačkim pedigreom…od pjesništva, do mudrih poslanica, i do one legendarne da se „vino ne pije na litre, nego na ure“.
Andro je upravo, nakon pet godina neobjašnjive pauze, ponovno gostovao u Zagrebu i napunio podrum Bobanova restorana; od akademika do poznatih i manje poznatih novinara početnika…Što je najvažnije, svi su bili dobrodošli, a dočekalo ih je pet Tomićevih reprezentativnih vina: prvi je bio pošip '15, novost na Hvaru, izazov susjedu s domicilne Korčule. Malo ga je „provukao“ kroz barik, sviđalo se to komu ili ne…Uza sve uvažene govornike na ovom predstavljanju, rado ističem dr. Nikolu Miroševića, legendu našeg stručnog enološkog znanja i učenja: prvi put čuli smo da se pošip, ta neponovljiva i jedinstvena sorta, križanac bratkovine i  zlatarice, spominje već u 17. stoljeću! A zaboravili smo da su, nešto malo manje sijedi, prije nekih 40 godina počinjali karijeru na Agronomiji u Zagrebu, Andro kod svog profesora…i da je izazivao čuđenje tipa: da zar ne može studirati nešto uglednije? Sve je poslije povijest; Andro je, jedan od rijetkih, ustrajao, uknjižio se u povijest dalmatinskog i hrvatskog vinarstva. (za one koji ne znaju – Jelsa, Bastijana, sada sin i kćer nastavljaju očevim stazama.)
Plavac je, svaka čast pošipu, ipak njegova „legitimacija“; već od prvog zapamćenog plavca iz 1991. Sada su u Bobanu potočeni tzv. Plavac plavi '15 (zbog plave etikete), reći ćemo njegov bazni, mlad ali vrlo šarmantan, pitak. Slijedio je njegov izazov vinskom svijetu, Caplar: ime otkriva rabljene sorte, cabernet sauvignon i plavac mali; toliko različite sorte po osobinama i vinima koja daju da su, sljubljene, raritetan uradak. Ipak, po mojem sudu, najbolje je došlo na kraju: tzv. Plavac mali barrique, vino koje otkriva sve vrline a niti jednu manu te naše crne perjanice.  I koje traži – još jednu čašu. 
A na kraju i liker EUFORIJA – domišljata složenica od EU, pa For (kako zovu Hvar) i ja! (snimo Rene Karaman)


Nikada središnji zagrebački trg nije bio tako sladak – na Trgu bana Jelačića upravo se održavaju Dani meda. A u sklopu te manifestacije Marija Vukelić, direktorica tvrtke Zlatne riječi organizirala je za novinare u pizzeriji KloPIZZA Merlot Barbare Radulović, u Tkalčićevoj, predstavljanje glasovitog OPG-a Pčelarstvo Rončević iz Sv. Jurja blizu Senja. Uz pčelaricu Ivanu Rončević, nastupio je i Damir Rogulja, predsjednik Udruge pčelara Pčelinjak.
Koliko je med zdrav i koristan, i da je više od (slatke) hrane ne treba ponavljati. Jedinstven je to proizvod prirode, od davnina je smatran svetom hranom i jednim od najvažnijih prirodnih lijekova za mnoge bolesti. A med obitelji Rončević jedan je od najbolje ocjenjivanih hrvatskih medova. Na svjetskom ocjenjivanju Apimedica&Apiquality Forum 2010. njihov med od smilja proglašen je najboljim na svijetu!  A na ovogodišnjem državnom prvenstvu u Osijeku dobili su Zlatnu žlicu za najbolji hrvatski sortni med od kadulje i od smilja.
Rončevići svoje pčele na ispašu kadulje prevoze ribarskom brodicom na obližnji nenaseljeni otok Prvić. Proizvode sortne medove od kadulje, smilja i vrijeska, te medun i livadski planinski med. Proizvode i medenjake, propolis, cvjetni prah, medni ocat, medne sirupe i meleme za njegu kože. I Rončevići izlažu na Jelačićevu trgu.  A na prezentaciji ponudili su i krasnarske sireve začinjene medom.
Rogulja je upozorio na nedovoljnu brigu mjerodavnih za naše pčelarstvo. Na slovensku inicijativu UN će proglasiti 20. svibnja Svjetskim danom pčela, od čega i naši pčelari očekuju korist. (snimio Julio Frangen)