Radim vino kakvo i sam volim. Poznata je to rečenica legendarnog istarskog vinara Giorgia Claia koji nikad ne skriva da uživa u dobrom vinu. A njegova su vina ne dobra, nego izvrsna, izvanserijska, poseban užitak za vinoznalce i istinske vinoljupce.

Mogli smo se u to opet uvjeriti na radionici u hotelu Antunović u sklopu Vinart Grand Tastinga, u organizaciji Saše Špiranca, kao prethodnice ove značajne vinske izložbe ove subote i nedjelje u Laubi. Vina koja su predstavljena sažeo je u kratkom opisu: hoću raditi najbolju malvaziju i refošk na svijetu!

I nije samo gušt piti njegova vina, dragocjeni su svi razgovori s tim posebnim, dragim čovjekom punim emocija…Srećom, imao sam podosta prigoda za to prijašnjih godina.

Imanje mu je u Krasici blizu Buja i Grožnjana, na sjajnom položaju; ima 11 hektara, vinograda osam, na zahtjevnoj 'bijeloj zemlji', ostalo su masline (i ulje mu je sjajno). Potpuno je predan biodinamičkoj, maksimalno prirodnoj, ekološkoj proizvodnji, i u vinogradu i u podrumu. Po trsu uzgoji najviše kilu, kilu i pol grozdova, ponegdje i manje. U vinima bude 14,5 pa i više od 15 % alkohola, ali se to uopće ne osjeti! Ako treba, bijelo grožđe maceriram i četiri mjeseca, dok se potpuno ne stabilizira, veli. A u većim drvenim bačvama vino dozrijeva godinu i pol. I treba se držati naših vlastitih, domaćih sorti, i mi i susjedi Slovenci: malvazije, rebule i vitovske, s njima možemo najviše postići, upozorava.  

Bio je svojedobno otišao u Trst, imao je tamo restoran (a i tada je radio svoja vina koja je sam pio) ali se, mudro, nakon 20 godina vratio u zavičaj i prije 15 godina primio posla u kojem se dokazao i iskazao. Na žalost, prije tri godine teška ga je bolest omela u planovima, ali se nakon toga udružio s istarskim vinarom (francuskih korijena) Dimitriom Brečevićem (vinarija Piquentum) koji mu je danas desna ruka.  

U vinu treba prepoznati vinara, kao i položaj njegovih vinograda, to su uvjeti za veliko vino, upozorava. I nakon mnogih žalopojki kako je 2014. bila povijesno loša godina za vinarstvo, upozorit će kako nema loših godina, nego je sve na vinaru, koji i u lošim uvjetima mora najbolje odraditi svoj posao; različiti vremenski uvjeti dat će i različite osobine vinima te godine.

Ottocento bijeli '14 počeo je degustaciju; mješavina je to malvazije, sivog pinota i sauvignona (prije je bio i chardonnay, ali je sad izostavljen zbog – pjenušca). Ottocento pak crni '14 još je vrlo mlada mješavina refoška i merlota, s ponešto caberneta sauvignona i terana. Uslijedile su sjajne malvazije Sv. Jakov iz '13, '11 i '09 – pravi enološki blagdan! Valja reći da je vino ime dobilo po položaju s kojeg  je zapuštene vinograde Giorgio preuzeo 2006. od državne vinarije, a sada tu nastaju najbolje malvazije.  A za Brombonero '13 i '09 (refošk) valja reći da su nastali izbornom berbom od najboljih loza.

Clai radi i 'slatkiš' Tasel i, najnovije, pjenušac, koje ovom prigodom nismo kušali.        

Nova serija ocjena u četvrtoj godini akcije Vinske zvijezde.

JAKOB SYRAH, 2013.

Vina Jakob, B. Stupnik, Zagreb

cijena 140 kn

Fin miris, dosta voća, začin, čokolada. Žive tamne gotovo neprobojne rubinske boje. Puno, gusto, snažno, toplo, skladno, elegantno. Dobro zaobljeno. Uz tamno meso sa žara, ispod peke, zreli sir…

Vrutak ****

 IL PURO MERLOT, 2013.

Astoria, Italija

cijena 54 kn

Fini miris, dosta tamnog voća, lijepe tamne boje. Zaobljeno, meki tanini, vitko. Uz patku ili gusku…

Roto dinamic ***

POMINO BIANCO, 2015.

Frescobaldi, Italija

cijena 87,50 kn

Bijelo voće u mirisu, mineralno, skladno, ponešto već umireno, malo ravno. (bijeli pinot i chardonnay)

Roto dinamic

MERLOT, 2015.

I. Buhač, Ilok

52 kn

Bistro u mirisu i okusu, ponešto voćnosti.

Vrutak

PRAVILNIK: Ocjene nisu nikada sponzorirane, potpuno su neovisne. Ocjenjuje stručni žiri u kojem su enolozi, vinari, znanstvenici, ugostitelji, sommelieri, vinski trgovci, specijalizirani novinari…i to vina s hrvatskog tržišta, iz maloprodaje, domaća i uvozna, metodom do 100 bodova, anonimno. Ne ocjenjuje se sorta, niti regija, o uzorcima se zna samo godina berbe i kategorija prema  ostatku šećera. Žiri zasjeda javno, u ugostiteljskim objektima. Ocjenu nižu od srebrne medalje ne objavljujemo; dajemo i kratak, zajednički opis vina. Cijene vrijede na dan ocjenjivanja.

LEGENDA: bodovna granica za odličja: srebro *** od 85 do 89,9 bodova; zlato **** od 90 do 94,9; veliko zlato *****od 95 do 98,9 Velika zvijezda od 99 do 100 bodova. J odličan odnos cijene i kakvoće

ŽIRI:  Ocjenjivali smo u  Noelu, u Ul. popa Dukljanina. U žiriju su bili sommelieri Ivan Jug, Siniša Lasan, Krešo Šesnić, te Mladen Vukmir i organizatori, specijalizirani novinari Ivo Kozarčanin, Željko Suhadolnik i Vito Andrić. Vina je posluživao Asmir Delić.

Mlada Vinarija Tonković u Bački, u Vojvodini, od samog svog početka, a bilo je to u prvom desetljeću ovoga stoljeća, u potpunosti se posvetila – kadarki. Za mnoge vinoljupce to je potpuno nepoznata sorta, a malo u šali a puno više u zbilji ustvrdili smo da tamo od nje rade najbolju kadarku na svijetu! Jer, bila je to nekoć slavna sorta Podunavlja, naročito mađarske regije Seksarda, kamo je stigla iz okolice Skadra s izbjeglim pravoslavcima pred otomanskim osvajačima, odatle joj očito i ime. Prije stoljeća, dva, bila je gospodsko, grofovsko vino, što je svojim kvalitetima i zavrijedila. 

Nekad se uzgajala širom Slavonije i Vojvodine, iščeznula je iz vinograda 60-ih godina prošloga stoljeća; ponajprije zbog svoje osjetljivosti u uzgoju, a i zbog konkurencije novih, uspješnijih međunarodnih crnih sorti. Opstala je u Mađarskoj, ali kao sekundarno vino, uglavnom u mješavinama kao što je nekad popularna Bikova krv (Bikaver). Danas se i u nekim vinogradima u Hrvatskoj obnavlja. 

Obitelj Tonković, iz posve drugog biznisa, početkom 21. stoljeća kupila je 10 hektara – pješčanog – tla blizu Subotice, na salašu,
gotovo na granici s Mađarskom; odlučili su posaditi lozu i na 7,5 ha zasadili – kadarku. Prvu berbu imali su 2011., a u vinogradu sve rade ručno.

Podrum je ukopan u taj pješčani nanos. Utemeljitelj, Ignacije Tonković (koji je na žalost nedavno umro) odlučio je obnoviti „taj simbol ovog podneblja, našu nekadašnju uzdanicu i vratiti joj stari sjaj“. 

I uspio je: Tonkovićeva kadarka na vinskim je listama u Bordeauxu, eksponat u tamošnjem čuvenom Svijetu vina, dobitnik Decanterovih priznanja…S takvom kadarkom novinare je na presici u Vinoteci Bornstein upoznala sve agilnija promotorica vina Marija Vukelić (Zlatne riječi). Pridružio joj se i sadašnji vlasnik, Tonkovićev zet Miro Reljanović, inače liječnik u Rijeci. (na slici)

Počelo je s ružičastim pjenušcem, pokusnim kušanjem, iz berbe 2015. kojeg je napravljeno tek stotinu butelja (devet mjeseci na kvascima, klasična metoda), i više ga zapravo ni nema. Finih je sitnih mjehurića, dobro perla, dojmljivih voćno-cvjetnih mirisa i aroma, ali ipak nedostaju mu kiseline. (Inače, prvi pjenušac od kadarke napravio je još 1864. jedan njemački knez.) Uslijedila je ružičasta (Rose) kadarka, puna, sočna, koja pristaje uz predjela ali i jača jela; pa je poklopila i dosta slan pršut. (Valja reći da su sve te kadarke bile od oko 13,5 % alkohola.) Na žalost, zasad ga je napunjeno tek 1300 butelja. Fantazija iz 2012. snažnog je mirisa crnog bobičastog voća, osjeti se i drvo, ima malo i čokolade. U ustima je živo, puno, pitko. Osobno, ali i po mišljenu kolega, najbolji je dojam ostavila Rapsodija '13, koja je provela 22 mjeseca u hrastovoj (mađarskoj) bačvi od 300 litara; nježnijeg je mirisa, uglađenog, s puno manje drva…svježa, s više dobrodošlih kiselina, puna, pitka. Icon (Ikona) iz 2014. tek je za kušanje, osjeća se mladost, fino je suho, mesnato vino, kompleksno…i opet samo 1000 boca, nisu u prodaji…(inače, sada Tonkovići pune 30.000 butelja, optimalni je plan, s proširenjem vinograda 40.000).  Fantaziju '13 kušali smo iz bačve; još je premlada za neke jače zaključke, naslućuje se dobar potencijal. I na kraju – nitko nema takav raspon različitih tipova vina od kadarke – slatkiš, pretenciozno nazvan ledeno vino, iako to nije. Jednostavno je, dopast će se mnogim ustima, ali s kategorijom ledenog vina nema veze: grožđe je ubrano pa smrznuto! nema botrytisa ni ostalih odlika tog tipa…Preporuka vinariji – s obzirom na uvjete koji tamo vladaju – zimi i -25, potrudite se oko zbilja ledenog vina.  

Inače, za uspjeh vina Kadarka Tonković uvelike su zaslužni mađarska enologinja i španjolski enolog, koji je i uspostavio taj slijed po obrascu Rioje. A u prošlosti kadarka je bilo omiljeno vino i inspiracija za skladanje čuvenih glazbenika, Schuberta i Listza npr., koji ju je svake godine slao i papi, pa su tradiciju nastavili i Tonkovići, koji su je poslali 2009. Benediktu XVI.  (snimio Julio Frangen)  

         

Nakon En primeur, prvog predstavljanja mladih istarskih vina, prvenstveno dakako malvazija ovog ponedjeljka u Esplanadi, uslijedila su vina na En primeur kušanju iz čitave Hrvatske, sada u hotelu Westin. Okupilo se 60-ak vinara, od Baranje i Štrigove do Konavala, sa svojim prvijencima, mladim pušipelima, škrletima, graševinama, rizlinzima itd., i crnim favoritima, od frankovke nadalje…

Prava hrvatska vinska raskoš, osnovni je dojam…U bijeloj ponudi, moram priznati, najviše su me zanimali škrleti i pušipeli/moslavci; svaka čast njihovim chardonnayima, graševinama, rizlinzima, ali ta vina i te sorte s tog područja trebaju biti njihove perjanice, ono što ih čini prepoznatljivim i tržišno zanimljivim. Također još jedna zvijezda, s juga: zlatarica (Livija) Monike Prović (na slici)! Prvi puta ta podosta stara, rijetka sorta, odnosno vino samo od nje u boci…sjajno! (Usput valja podsjetiti da je s bratkovinom roditelj pošipa.)

Od pušipela/moslavca bili smo se naviknuli na tanka, svježa vina pogodna ustvari za gemište. Ova je međutim revija pokazala da ta vina (u očekivanju da naravno dozriju, da budu spremna za bocu) mogu biti vrlo ozbiljna, kompleksna, ugodnih aroma, usudim se reći čak i nadmoćna graševinama s tog terroira.

Predsjednik Udruge Graševina Croatica Vlado Krauthaker ističe da je prošla godina bila iznimno dobra i da Slavonija i Podunavlje očekuju svježe, pitke i harmonične graševine bogatog i intenzivnog mirisa i okusa. Jasminka Šako, predsjednica udruženja Bregovita Hrvatska podsjeća međutim da je mnoge tamošnje vinograde pogodio mraz, i mnogi su ostali bez uroda, ali pošteđeni položaji dali su izvanrednu kakvoću grožđa; godina je bila pogodna za rane berbe za pjenušce, redovne su se berbe pokazale vrhunskim, a bili su i povoljni uvjeti za prestižne ledene berbe.

I u dalmatinskim vinogradima lanjska je berba dala jako kvalitetno grožđe. Pošipi su uz manji rod dali strukturiranija i mineralnija vina, a uvjeti za plavac mali bili su idealni za snažna, puna i harmonična vina.        

Organizator ovog  6. takvog okupljanja bile su udruge Graševina Croatica, Vina Dalmacije i Bregovita Hrvatska, uz potporu Udruženja vinarstva pri HGK. Cilj je predstaviti nova vina ugostiteljima, sommelierima, trgovcima i ostalim ljubiteljima vina. Organizatori ističu da je to „važan korak u zajedničkoj promociji vina Hrvatske, ali i u predstavljanju potencijala vinskog turizma.“ (snimio Julio Frangen)