Netom kako je poznati istarski vinar Moreno Coronica okupio goste na svom imanju, stigla je sjajna vijest: Munskänkarna, jedna od najvećih, neprofitnih, vinskih udruga na svijetu s ukupno više od 25.000 članova i 170  sekcija po cijeloj Švedskoj i svijetu, odabrala je Istru kao svoju vinsku regiju 2017. godine! Održana je posebna svečanost (na slici dolje, N. Benvenuti, predjsednik Vinistre na svečanosti), a u povodu toga predstavnici udruge Munskänkarna uputili su se u Istru da bi obišli vinare i turističke objekte i počeli suradnju s istarskim vinarima. Podsjetimo, već lani je Istra svrstana u top 10  najboljih

vinskih destinacija Europe.

Rezultat je to četvrt stoljeća predanog rada s jasnim ciljevima, vinara okupljenih tada u ambicioznu udrugu Vinistra, s presudnom potporom istarske politike. Tada mladi vinar i vinogradar Coronica bio je u prvim redovima tog pokreta, i pamtim ga još iz tih dana.

Sada, zreliji i iskusniji, ima se Moreno čega prisjetiti i s ponosom osvrnuti na učinjeno, pri čemu je ostao dosljedan svojem stilu i svojim idejama. A sada je pozvao goste – dugogodišnje znance, sommeliere, poslovne partnere, specijalizirane novinare…Pokazao im je svoj novi podrum u gradnji – bit će veličanstven – i potom u nadaleko znanom hotelu San Rocco obitelji Fernetič u Brtonigli - potočio svoj prvi pjenušac znakovitog imena CO2, te malvaziju iz 2016., Gran Malvaziju 2015. i Gran Teran 2013. Malvazije i terani njegove su uzdanice, te su mu sorte donijele slavu. Ali, iako nikako nije bio tome sklon, nije volio pjenušac, i on se „preko noći“ preobratio, 2012. složio je prvi pjenušac od malvazije – i „jako me oduševio, početak je to naše priče“ veli. Napunio je oko tisuću boca, sa 12 % alkohola i čak 40 mjeseci na talogu! Impresivno…

Podsjetio je Moreno i na svoju prvu Gran malvaziju iz 2001., koju je Zavod – bio odbio; jer, imala je 14,6 % alkohola, a dopušteni maksimum bio je, birokratski, 14 %?! Srećom, sve poslije slava je tog vina, a tadašnji Zavod zaboravljen je…

“Promijenilo mi je to život“, tako Coronica najkraće opisuje svoje upoznavanje s prevratničkom školom obrade vinograda Franca Simonita, iz Furlanije (na zadnjim slikama). Rezidba je potpuno drukčija nego je uobičajeno, ne smije se grubo orezivati, i ne na starom drvu, samo na jednogodišnjem, sve to produžuje trsu život, rađa bolje grožđe, s više snage…Išao je tamo na (relativno skup) tečaj od šest potpuno ispunjenih dana…i sada se iz Morenovih vinograda moramo nadati najboljoj kapljici; a kao kompliment naglasit ću da je njegova malvazija posve drukčija priča nego što smo se naučili u posljednje vrijeme. Susret je to s pravom, čistom malvazijom istarskom.