Za onoga tko voli taj tip hrane – i Zagreb ima pravi kebab.
To internacionalno popularno jelo, orijentalnih tj. turskih korijena, sada se
spravlja i kod nas, u svemu originalno, od namirnica, okusa, načina pripreme do
posluživanja.
Zanimljivo je da je pravi kebab (drugo je ono što se nudi na
svakom koraku) u Zagreb stigao iz Osijeka. Tamo je obitelj Glibo prije 3,5
godine počela tu gastro avanturu (preskočimo neke administrativne prepreke, jer
su bili uzeli ime već postojećeg branda u EU…) pa se odsad projekt, kao i
njihovi lokali, zove maštovito Hokus Pokus. U Zagrebu je otvoren u
Maksimirskoj, prije više mjeseci, no tek sada je u punom zamahu, s novim imenom
a voditelj je Ilija Brajković, ispred te franšize, koji živi i radi u Zagrebu, a
po profesiji je stručnjak za marketing.
Recept je i jednostavan i zahtjevan: meso, svježi pureći
odresci, ručno se stavljaju na šipku i potom peku. Da, ali meso dan prije iz
Osijeka stiže u Zagreb gdje se noću, 12 sati, marinira i tek onda ide u
postupak. U mariniranju se rabe začini piment, kardamon, kumin, cimet i
baranjska paprika. Za pečenje se ne koristi svo meso odmah, nabija se onoliko
odrezaka koliko procijene da treba, zadnje stavljanje je u 19 sati. Pa se s
„ražnja“ reže prema potrebi.
Njihova se jela zovu po slavnim mađioničarima (jer sve je to
magija, slikovito će protumačiti): tortille su Dynamo, s paniranim pilećim
medaljonima, a Blaine s kebab mesom; Houdini je kebab u lepinji a dvije su
salate Mac King i Rick Jay. Prateći su umaci beyaz, na bazi jogurta, s malo češnjaka,
kopra…i kirmizi, blagi slatki ili ljuti sok od rajčice. Dakako, ima tu još
tajni i detalja, a zanimljiv je način serviranja – jednostavno, na plati od
kamena škriljevca. A porcije su – obilate.
Najavljene su uskoro u ponudi i baklave i druge turske slatke
delicije.
Na žalost, vinoljupci ostaju uskraćeni – nema! Ne ide vino
uz kebab (?), objašnjava Brajković, nego cola, sprite, eventualno pivo – uskoro
će oskudnu ponudu obogatiti craft pivama. (Ipak, Turska je poznata vinska
zemlja, a sigurno bi se i u nas našlo slađih vina koja bi se uskladila s tim
jelima.)
Sam interijer lokala vrlo je „škrto“ opremljen – fokus je na
jelima…nekoliko turbana, turska velikaška odežda…Brajković najavljuje još
dodataka, npr. sablje...
Nema komentara:
Objavi komentar