Nesvakidašnju, iznimno rijetku degustaciju upriličio je naš
poznati enolog Franjo Francem u svom domu, za skupinu novinara
specijaliziranih za enološke teme. Otvorio je 20 butelja starih vina; valja napomenuti
da je bila riječ o vinima iz tadašnje redovne proizvodnje, namijenjenim
trenutnoj prodaji a ne za arhiviranje i dugotrajno čuvanje. Neka su jednostavno
bila zaboravljena na nekoj polici, a neka pak namjerno ostavljena za jedno
ovakvo kušanje nakon niza godina, da se vidi kakvog su zapravo bila
potencijala.
I, neka su zablistala, a druga su pak propala, postala
potpuno neužitna, degradirana. Prava zvijezda ove ekskluzivne degustacije bila
je graševina tadašnjeg PIK-a Đakovo iz 1983. godine! (Treba reći da ju je radio
tada još mladi enolog Franjo Francem.) Pokazala se bogatim, raskošnim i
skladnim vinom, boje narančasto-zlatne, zrelim a još nevjerojatno mladim;
ostatak se šećera skladno uklopio, u okusu se osjeti karamela, med. Podsjeća na
prošek, odlično bi pristajalo uz npr. rožatu. Još jednom
sjajnom vinu autor je također bio Francem – graševini Mladine iz 1999. godine
(valja podsjetiti da ta Vinarija nije bila na dobrom glasu među
vinoznalcima). – Namjerno sam spremio ponešto tih boca, da bih s odmakom
vremena pokazao što sve Mladina može, rekao je.
Među bijelim vinima dominirale su graševine, dokazujući
veliki potencijal te naše popularne sorte i moguću dugovječnost vina.
Zablistala je i Krauthakerova graševina iz 1995., godine kad je taj dotadašnji
enolog u PIK-u Kutjevo tek radio svoje prve berbe kao mladi privatnik. Znatno
mlađe graševine, beljske i iločke, iz 2011. i 2008. (Principovac, Goldberg)
potvrdile su visok renome baranjskih i podunavskih vinograda baš za tu sortu.
Vina koja nisu
izdržala teret godina neću ovom prigodom spominjati, ionako ih nema u
prodaji, kao ni nekih vinarija (PIK Umag npr.). Isto vrijedi i za crna, pa
spominjem ona koja su zadobila komplimente; kako je uglavnom bila riječ o
vinima od našeg plavca malog, za loša i propala krivica je do podruma i
podrumara, a ne do izuzetno važne i dobre sorte. Nametnuo se postup PZ Dingač
iz 1991., jedan fini vremeplov za plavce, ekstra vino za posebne prigode. Uz
bok mu je bio i bogat, pun, sočan, harmoničan dingač iz 1990., autora tadašnjeg
badelovca – Francema. (snimke: Ivo Kozarčanin)
Nema komentara:
Objavi komentar