Istarsko i hrvatsko vinarstvo bogatije je za još jedan uzoran podrum; preostali su još samo detalji, sitni radovi. Podigao ga je slavni Giorgio Clai na svom imanju, pokraj obiteljske kuće u zaseoku Brajki, u Krasici blizu Buja i Grožnjana. Vinarija je to sada Clai d.o.o., jer je Giorgio sklopio partnerstvo sa susjedima, braćom Penavić (jedan je liječnik u Zagrebu, drugi živi u New Yorku). Direktor je također znani vinar Dimitri Brečević (vinarija Piquentum), koji je dugo živio u Francuskoj, odakle mu je majka, vratio se 2006; otac mu je iz Tinjana.  

Clai je do 2000., svoje 37. godine bio u Trstu (imao je restoran), a onda se vratio doma i 2002. na tržište stavio svoju prvu berbu. Danas ima 10 hektara vinograda na sjajnim okolnim položajima i još 5 ha maslina, oko 1600 stabala. Potpuno je predan biodinamičkoj, maksimalno prirodnoj, ekološkoj proizvodnji, i u vinogradu i u podrumu. Po trsu uzgoji najviše kilu, kilu i pol grozdova, ponegdje i manje. U vinima bude 14,5 pa i više od 15 % alkohola, ali se to uopće ne osjeti, iznimno su skladna, elegantna i pitka.

- Radim vino kakvo i sam volim piti, rado će reći, i nikad ne skriva da uživa u dobrom vinu. I treba se držati naših vlastitih, domaćih sorti, upozorit će i ponoviti da želi raditi najbolju malvaziju i refošk na svijetu! Te dvije sorte u njega su najzastupljenije, ove je godine posadio i dva ha terana; ima još i sivog pinota, chardonnaya, sauvignona bijelog, merlota, caberneta sauvignona…Ponosi se svojim odličnim pjenušcem, od chardonnaya, malvazije i negratenera (lokalne plavine). Podrum je povećao tako da je sada više (isključivo) drvenih bačava kako bi vino u njima moglo dozrijevati dvije godine, a maceracije su od dva do četiri mjeseca.

- U vinu treba prepoznati vinara, kao i položaj njegovih vinograda, to su uvjeti za veliko vino, upozorava ovaj uvijek vedar i drag čovjek, koji se prije tri godine izvukao iz teške bolesti. I nakon mnogih žalopojki kako je 2014. bila povijesno loša godina za vinarstvo, upozorit će da nema loših godina, nego je sve na vinaru, koji i u lošim uvjetima mora najbolje odraditi svoj posao; različiti vremenski uvjeti dat će i različite osobine vinima te godine.

Prepoznatljive su i pamtljive njegove etikete: Ottocento bijeli mješavina je malvazije, sivog pinota i sauvignona, Ottocento crni mješavina refoška i merlota, s ponešto caberneta sauvignona i terana. Sjajna je malvazija Sv. Jakov, nazvana po izvrsnom položaju, jedinom na hrvatskom jeziku, uokolo su talijanski nazivi. A Brombonero (refošk) nastaje probirnom berbom od najboljih loza. Clai radi i neodoljivi 'slatkiš' Tasel  (lokalni naziv za lapor) od žutog muškata.  

U firmi je petero zaposlenih, godišnje naprave prosječno 30 do 35.000 boca. Više od 60 posto tih sjajnih vina izvoze, u 16 zemalja, od Italije do Singapura i Australije. Kao posebnu anegdotu ispričat će neizrecivo veselje kad je uspio prodati šest butelja pjenušca jednom gostu – Francuzu.  (snimio Ž. Suhadolnik)