Legenda hrvatskog vinarstva Ivan Enjingi i dalje ne miruje – upravo priprema novi vinograd za sadnju. Na 10 hektara, na sjajnom, visokom položaju njegovog Venja – vidljivo iz glavnog podruma – bageri raskrčuju šikaru, ravnaju tlo...Skidaju zemlju  i do pet i 10 metara duboko, a humus skupljaju na hrpe koje će poslije vratiti. – Bit će to moj najbolji vinograd, nazvao sam ga Venje 3, tu ću posaditi  crne sorte, prvenstveno

cabernet sauvignon, nabavio sam jedan poseban iz Njemačke prikladan za hladniju klimu, veli. Pohvalit će se i da sadi 1,5 ha frankovke, uočio je da mu je nužna za poboljšati kupažu poznatu kao Crno Venje.

Valja ponoviti da je pznat kao uvjereni pobornik proizvodnje maksimalno prirodnih, ekoloških vina.

I ispod svog slavnog podruma u Hrnjevcu nadomak Kutjeva posadio je još dva hektara graševine – ipak je to i njegova i kutjevačka uzdanica. Poznat po snažnim vinima, od dobro dozrelog grožđa, s višim ali skladnim alkoholima, napravio je jednu cisternu graševine sa svega 12,2 % alkohola, po zahtjevu tržišta, odnosno prijatelja glavnog kupca...

U velebnom podrumu također priprema promjene; riješit će se klasičnih barik bačvica, oslonac će biti drvene bačve od 3000 litara. I, očekivano, iskopat će i novi podrum u nastavku starog koji se već sada pokazao premalim. Podosta je naime sad cisterni s vinom vani, oko vinarije.

Novi uspjeh i na tržištu: nedavno je ugovorio distribuciju svojih vina u Irsku i Britaniju, za tamošnje hotele  - svaki mjesec putovat će tamo šleper njegovih vina.

Prava je avantura i poseban doživljaj upustiti se u degustaciju njegovih vina, za koju biranog gosta vodi od cisterne do cisterne, od jedne do druge drvene bačve...Počinje se naravno s mladim graševinama; teško se odlučiti kojoj dati prednost. Pa onda slijedi izazov rajnskog rizlinga, pa novog Venja, mješavine bijelih sorti iz berbe 2008. Kod crnih vina, crnog pinota npr. svako će se vino razlikovati, svako će imati neku svoju vrlinu. I kako su godišta sve starija, tako su i užici sve veći; posebna je pak atrakcija kušati njegov omiljeni zweigelt iz 2009., koji dozrijeva u dvorištu vinarije - super je, teško je pogoditi sortu.

Enjingi se vratio i korijenima, prvi je put napravio ružicu, mješavinu od crnih sorata, kakvu su nekad davno, kaže, obavezno spremali naši stari.

Kako se degustacija ipak mora u neko doba završiti, nakon traminca slijede aduti, slatkiši u malim bočicama, nevjerojatno visokih ali neprimjetnih alkohola, iz probranih berbi.

No kakva bi to degustacija bila bez slasnog, tipičnog slavonskog zalogaja: kobasica, šunka, slanina...Sve sam to ja sam radio, ponosno će Enjingi, po receptima naših starih, a od vlastite sirovine. Manje je poznato da on uzgaja i goveda (prirodno gnojivo za vinograde) i to od cijenjene, rijetke pasmine Angus, ima oko 280 grla! Zadovoljan je jer je napokon dobio dozvolu za otvaranje vlastite mini-klaonice. (snimio Ivo Kozarčanin)