Bovin je prva privatna makedonska vinarija. Osnovana je 1998. godine, u slavnom tikveškom vinogorju. Ispočetka su grožđe otkupljivali od kooperanata, ali su uvidjeli da neće tako dobiti vina kakva žele, „s dušom“. Pa su počeli saditi vlastito trsje, danas imaju oko 70 ha vinograda. Većinom su na nadmorskoj visini od 210 do 260 metara, ali imaju i jedan ekskluzivni vinograd na 700 m! Štoviše, tamo je loza stara oko 50 godina, pa je jasno da otamo dobivaju i posebno vino – pod imenom My Way - i prodaju ga po 150 eura!

Prosječno proizvedu godišnje 1,2 milijuna litara, odnosno 1,5 milijuna boca; počeli su sa 100.000 litara. Uzgajaju i sangiovese, tempranillo i petit verdot!

Imaju čak 40 etiketa (!?) raznih svojih vina, bijelih i crnih, među kojima su i autohtoni muškat temjanika, sveprisutni chardonnay i, uzdanica, vranac. Uz npr. cabernet sauvignon i merlot, spravljene izdvojeno i u kupažama, posebnu pozornost pridaju vrancu, proglašavajući ga regionalnom autohtonom sortom (iako mu je zavičaj, znamo, oko Imotskog).  

Neumorni Gastronomadi – u prvom planu Zoran Šimunić i Robert Ripli – upriličili su u svom klubu kušanje nekoliko Bovinovih perjanica, praćenih njihovim delicijama na tanjuru. Vina su predstavili Kostadin Kitanov, jedan od direktora zaduženih za izvoz (vina prodaju na svim kontinentima, čak i u Africi) te enolog Boris Nečev. Pripovijedao je kako su iz vinarije izbacili sva suvremena, uobičajena tehnološka pomagala, u svim je segmentima ručni rad, dakako i u berbi, u kojoj sudjeluje 50-ak berača. Zbog podneblja berbu počinju već u 4 sata ujutro, i traje samo do 7.30, nakon toga slijedi prerada koja završava već  u 9 h. Iznenađujuće, maceracija (crnih) sorti traje samo dva dana. Ali, rabe selekcionirane, ne autohtone kvasce. Uglavnom su sva vina u inoksu, a poneka crna i u baricima, ali od makedonskog hrasta – uvidjeli smo da je najbolji proizvod od lokalnih sastojaka, kaže Nečev.

Još jedan vrijedan podatak: vranca uzgoje oko 12 tona na hektaru, iako to bujno grožđe daje i dvostruko više.     

Na prezentaciji kod Gastronomada kušali smo chardonnay (sa čak 15 % alkohola, ali ipak zaobljen, skladan), domorodnu im muškat temjaniku, potom cabernet sauvignon (po mom ukusu još premlad), vranec, pa kupažu Aleksandar (cabernet sauvignon, merlot i vranac) – njihovo, opravdano, najprodavanije vino, onda Imperator, višu kategoriju vranca (Nečev tvrdi da uberu samo jedan grozd po trsu!), doista najbolje sada kušano Bovinovo vino. My Way, za kraj, mješavinu vranca i kratošije, i sami oglašavaju kao – lijek! Iz malog je vinograda na 700 metara n/v, vino nastaje postupkom passito, prosušivanjem grožđa.

Gastronomadi su se, po običaju, iskazali sljubljivanjem svojih delicija s tim vinima: uz ostalo s paštetom od kokoši, pa kuhanom nadimljenom šunkom, sotiranim gljivama i na kraju tagliattelom od odležanog ramsteka s dodacima; ramstek je dozrijevao rekordnih 50 dana u posebnoj komori. (snimio Rene Karaman)