Vinarija Boškinac Borisa Šuljića pravi je hrvatski enogastro dragulj; u sklopu je malog, raskošnog elitnog boutique hotela, na atraktivnoj lokaciji okruženoj šumom i vinogradima, između Novalje i Stare Novalje. Vinograde je tamo posadio prije 15 godina, na zemljištu koje nije bilo obrađivano, na odmorenom tlu, što je omogućilo i maksimalno prirodan pristup uzgoju i tretmanu loze. Tlo je pjeskovito, što se odražava i u mineralnosti njegovih vina. Na 10 hektara od crnih sorata ima cabernet sauvignon i merlot, a od bijelih chardonnay, sauvignon, debit i, najvažniji, gegić.

Stara je to, domorodna sorta otoka Paga kojoj je prijetilo izumiranje, i uvelike je baš Šuljićeva zasluga što je gegić opstao i ponovno se proširio. Poznatiji po starom obiteljskom nadimku Boškinac – uostalom, to je dominanti detalj na savršeno dizajniranim etiketama njegovih vina – gegiću pristupa studiozno, istražuje njegove mogućnosti, mane i vrline, i slobodno se može reći da je tim vinom značajno obogatio našu izvornu vinsku ponudu.  Baš je gegić bio uvod u raskošnu večeru održanu u Bistrou Apetit u Jurjevskoj na kojoj su se u nekoliko sljedova predstavile majstorije Boškinčeva restorana (na slici s bratom Antonom i Ivanom Jugom, voditeljem Apetita). Iz teške je vinogradarske godine 2014. što se odrazilo na nižim alakoholima (11 %) nego obično; baš takav pitak je, odlično aperitivno i ljetno vino. - Naučili smo da gegić može i u lošoj godini dati dobro i užitno vino, kaže Šuljić. Odličnim pićem dobrodošlice, ali i pratnjom uz neka jela pokazao se i rose od merlota. Ipak, zvijezda vinarije crni je Boškinac, kupaža caberneta sauvignona  i merlota, kojeg  radi samo u dobrim godištima. A od njih onda je to 2007., nažalost preostalo je tek 50-ak butelja, samo za posebne prigode. Elegantna su to vina, zaobljena, harmonična, iako viših alkohola; primjetan je njegov vlastiti stil rada, i u vinogradu i u podrumu. Boškinac veli da ručno obrađuje svaki grozd, i to je preduvjet posebnosti vina. 

+

Boškinac Ocu, prvo vino uz zalogaje, svojevrsni je homage ocu kojeg se Boškinac često i rado prisjeti, složeno je od gegića, debita, sauvignona i chardonnaya, blago macerirano. Grand Cuvee, i iz imena je vidljivo, posebno je vino, snažno, bogato; Boškinac Rožolj (ime je lokalni naziv i asocira na ružine latice), pitak je, dobro odnjegovan syrah, a kruna večeri, uz paški tiramisu, ekskluzivnu slasticu tamošnjih Karmelićanki, bio je prošek od merlota. Spomenut ću i menu, iako je iza suhoparnih naziva teško nazrijeti svu raskoš i bogatstvo okusa u tanjuru (za koje su snage udružili chef Bistroa Apetit Goran Kočiš i Chef hotela Boškinac Marko Alilović):

carppacio od paške janjetine, mousse od rakova i kanaštrele, salata od pikantne hobotnice i, naravno, legendarna paška janjetina.