Pavlomir je krupnim slovima upisan na hrvatsku vinsku kartu,
iako mnogi vinoljupci ne znaju za tu lokaciju i njihova vina. Na pola je puta
između Novog Vinodolskog i Bribira, u slavnom Vinodolu, u prelijepom krajoliku.
Iako ta dolina duguje ime vinu – nekada je imala i više od 300 hektara
vinograda – prije 20-ak godina bila je potpuno zapuštena.
Preokret se dogodio 1992. godine, i to zbog goleme nevolje.
U hotele u Novom bili su smješteni
prognani Vukovarci…a vrijedni Slavonci nisu se mogli miriti s besposlicom.
- Na samom početku siječnja nas sedmorica primili smo se posla na zapuštenoj
Vupikovoj vinariji i na zaraslom okolnom zemljištu, govori protagonist ove
priče Miroslav Palinkaš.
Andrija Biro bio je glavni u vinskoj proizvodnji, a
Palinkaš u trgovini. Biro se uskoro umirovio, a od te sedmorice
„veličanstvenih“ ostao je samo on. Tvrtku Pavlomir d.o.o. osnovao je 2008.
godine, njen je i sada vlasnik, doduše jest u mirovini sa 40 godina staža, ali
i dalje ne miruje, a direktorica je supruga Spomenka. Žive u obližnjem drevnom
gradiću Bribiru.
U sklopu tvrtke je Vinska kuća Pavlomir, vinarija koja spada
među najljepše i najuređenije takve objekte u Hrvatskoj, a na Hrvatskom
primorju nema joj ravne. Palinkaš ima 40 hektara zemljišta, od toga su 30 ha
vinogradi; planira iskrčiti hektar šume i posaditi masline, da bi imao i
vlastito maslinovo ulje. Kapacitet najsuvremenije opremljene vinarije je
250.000 litara, godišnje napravi oko 150.000 litara vina. U sve to moralo se
uložiti golema sredstva, kredite se i danas vraća…Ali, zato je sada i
turistička atrakcija, brojnim autobusima gosti pristižu odasvud i odlaze
oduševljeni.
Palinkaš se proslavio i time što je u Vinodol vratio
žlahtinu, koja je tu domorodna, odatle je potekla. Pa se ljuti kad mu kupci
traže – vrbničku žlahtinu; usput, i predsjednik je Udruge vinara žlahtina. Prvi
je put dobila vrhunsku kategoriju! Osobno se brine o vinogradu, svako je jutro
uz lozu već u 6 sati…Ove se godine nada najboljem urodu dosad, trsovi sjajno
izgledaju…Bratu Dinku briga je pak podrum. Kad je počinjao s tim poslom,
posadio je i frankovku, dotad dakako nepoznatu u Vinodolu. No oštra tamošnja
klima i rani mrazevi ne pogoduju joj, pa ju je odlučio iskrčiti. Izvadit će i
dio chardonnaya, ostavit će ga samo za pjenušce, iskrčit će i bijeli pinot, a
dosadit će žlahtinu, na 12,5 ha!, te muškat žuti. Sadit će i novu sortu u tom
kraju, merlot, za kupaže, a prvi je u Vinodolu posadio i cabernet sauvignon,
koji tu daje sjajno vino iznimnih osobina. Onaj iz '16, bio je 11 mjeseci u barriqueu,
jako je tražen, ali – nema ga dovoljno…Prava je poslastica i chardonnay iz
barriquea, prvi pa izvrstan pokušaj, ali samo na kapi, za posebne prigode…
U vinariji je 48 cijenjenih i traženih hrastovih bačvica,
barriquea, za chardonnay te za cabernet sauvignon; od te sorte radi i vrlo
dopadljiv rose, ali ga rabi i za pjenušac…Palinkaš je napravio čak tri
pjenušca, sve klasičnom metodom: rose, prije toga odmah proslavljen „1288“ (ime
u čast Vinodolskog zakonika), te San Marino, po nazivu slikovitog otočića
ispred Novog.
Treba li reći da su prostori Vinarije okićeni mnogobrojnim
medaljama i priznanjima? Na raznim ocjenjivanjima, od Požege do Vinistre, ove
je godine osvojio čak šest zlatnih medalja od sedam uzoraka!
A i ovo je važan događaj za ovu vinariju i širu okolicu:
rose se zove – Ružica Vinodola! Zašto? U tom se prostoru već nekoliko godina
sredinom kolovoza održava nadaleko popularan izbor – Ružice Vinodola!
Obnovljena je to stara, tradicionalna priredba na kojoj se natječu tamošnje
djevojke, ali i iz susjedstva, čak i do Zagreba – ne samo po ljepoti, nego i u
umijeću s poslovima oko grožđa i vina – branju, tiještenju nogama (!),
poznavanju vina…Sve to, predstavio je Miro Palinkaš na posebnoj, prigodnoj
degustaciji, s najavom novih projekata…
U sklopu vinarije je i prostrana, atraktivna kušaonica,
također su klupe oko vinarije, te omanja prodavaonica u kojoj se vina prodaju i
u buteljama i rinfuzno, po vrlo povoljnim cijenama. Nude se i prehrambeni
proizvodi, sve hrvatskog podrijetla.
I, da, važan dodatak: Palinkaši su iz Šarengrada, pokraj
ljepote Dunava („nije u moru sve“), tamo i danas imaju četiri hektara
vinograda, o kojem se više brinu otac Josip (sad su ga godine pritisnule), brat
Dinko, ali i Miro se pridruži kad zatreba, u berbi pogotovo – pa se njihova
tamošnja graševina, puna vrlina, prodaje i u Pavlomiru.
Nema komentara:
Objavi komentar