NAJBOLJE CRNO VINO NA SVIJETU: Veralda je naziv ponajboljeg istarskog vinogradarskog položaja. Istoimeni  je to i naziv vinarije Luciana Visintina, vinara koji se bavi samo autohtonim sortama i od njih radi vina od kojih se njegov ISTRIAN (teran) ove godine okitio titulom najboljeg crnog vina na svijetu! Dodijelio ju je – u kategoriji crnih vina iznad 15 funti, iz čitavog svijeta - slavni Decanter na svom prestižnom ocjenjivanju.

S tim se šampionskim vinom (ali i još ponekim favoritima svoga podruma) predstavio specijaliziranim novinarima prvi put u Zagrebu, kod vinotekara Borisa Ivančića. No, Visintin se pohvalio i s još  nekoliko svojih  posebnih vina, na degustaciji koja je poremetila uobičajene redosljede…Radi on i pjenušavi teran, ali nije s njime, očekivano, počeo…a bijelo vino – malvazija dakako – pričekala je crno! Ima Luciano opravdan razlog  koji se može shvatiti samo na jednoj takvoj degustaciji. – Vina su to s cijenjenih bujskih brežuljaka, baš na mjestu gdje prestaje crljenica i počinje bijela zemlja, a blizu je i more, tumači Visintin. Daje to mineralnost, slanost vinima; a za posebne vrline tih vina zaslužni su vlastiti, autohtoni kvasci. Zato je Istrian tako bogat aromama, mekan…Ima ga na osam hektara, od ukupno 26, a posađen je 2012. godine, dakle već prva berba bila je pobjednička! – Digli smo ugled i regiji i čtavom hrvatskom vinarstvu, ponosan je Luciano. Vinarija je u Kršinu, „predgrađu“ Brtonigle.

Lanjski Istrian ima neprimjetnih čak 14 % alkohola, a o ove će pak godine, uvelike zahvaljujući baš tim kvascima imati čak 17 % alkohola!

Degustacija je počela vrlo dopadljivim roseom, ružičastim teranom (12,5 %), a oduševio je i pjenušac Veralda rose brut, dakako samo od terana, vrhunskog razreda, sa 12 % alkohola – u ustima dugo traje, a to je bit, veli Luciano, koliko dugo vino traje u ustima, toliko i vrijedi.

Malvazija (13,5 %, posađena 2010.) slijedila je tek nakon Istriana?! - Da pokažem kako pokriva crno vino, tumači. Doista, bio je to neočekivan ali uspješan učinak, s bogatstvom okusa i ponovno dugim trajanjem u ustima. Kao i kod još jedne njegove ekskluzive – malvazije Ambra (14 %, godinu starije) koja je dulje macerirala i zahvaljujući primjerenoj tehnologiji dospjela u posebnu kategoriju tzv. narančastih vina. 

I na kraju, naravno, slatkiš: poluslatki muškat bijeli (12 %), ali koji se, i aromama i bogatim, višeslojnim okusom,  vrlo razlikuje od uobičajenih slatkih muškata. I još jedan završni kompliment Lucianovim vinima: i nakon ovog muškata moglo se vratiti prethodnim vinima.(snimio D. Višnjić)