S vrijednom knjigom, enciklopedijskih značajki, upoznao sam se ovih dana. Darovao mi ju je profesor Milorad Zoričić, doajen vinske struke u nas, a naslov joj je: Vinova loza u prošlosti i sadašnjosti Opatijsko-riječko-vinodolskog vinogorja. Da je samo to, u svom bogatom opusu, stvorio ovaj naš istaknuti stručnjak, zauzeo bi povijesno mjesto u izdavaštvu na ovakvu tematiku…

Iscrpna su poglavlja i dokumenti u ovoj knjizi, počav od prošlosti i seoba Hrvata, pa o prošlosti tog vinogorja, sve do zanimljivih i mnogima manje poznatih dokumenata o vinu. 

A po meni najveća je vrijednost, za mnoga buduća pokoljenja koja će se tim temama baviti, od studenata do profesionalaca, opis/popis autohtonih/domorodnih sorata toga kraja, kao što su npr. ošljevina, jarbola, marinčić, opaćevina, verdić, žumić, mejsko belo. Neke su u punom komercijalnom zamahu, neke jedva preživljavaju, ili ih samo prati uspomena…No, ne zove se čitavo to područje bez razloga – Vinodol…

Doduše, u prošlosti je to obuhvaćalo znatno veće područje; danas je ipak i toponimski vezano uz znatno uži kraj, pa ipak još/ili ponovno vinski zanimljiv…ponajprije zahvaljujući nekim novim vinarijama i nasadima loze…

Izdavač je Bratovština hrvatskih vinskih vitezova, čiji je profesor legat vitez, a izdana je u Kastvu.(snimio F. Deranja)