Vrijeme je pečenih kestena i – prvog mladog vina, u Zagrebu i okolici popularnog portugisca. Najpoznatiji su oni s Plešivice, uostalom u Zagrebačkoj županiji dobili su status robne marke.  Svojedobno se organizirao i festival portugisca, u sklopu kojeg se provodilo i ocjenjivanje, no posljednjih je godina to zamrlo. Kako bi obnovili tradiciju, organizatori iz Kluba Vinske zvijezde (specijalizirani novinari Ivo Kozarčanin, Željko Suhadolnik i Vito Andrić) ponovno su organizirali ocjenjivanje portugizaca. Održano je u plešivičkom „veleposlanstvu“ u Zagrebu, u Vinskoj kleti Drage Kurtalja na Novoj Vesi 8.

Ukupno je bilo 14 uzoraka, a kako su se od posljednjeg festivala od portugisca počeli raditi i pjenušci, među njima su bila i tri pjenušca. Iako je uobičajeno da se portugisci popiju brzo nakon berbe, i drži se da nisu za dugo trajanje, pobijedio je ipak prošlogodišnji portugizac, poznatog baš po po tom vinu  plešivičkog vinara Franje Gregorića iz Vlaškovca.

Kod mladih, ovogodišnjih portugizaca bilo je nužno doigravanje, jer su tri imala jednak broj bodova, po 82 (ocjenjivano je metodom do 100 bodova).  Bili su to portugisci PPZ-a (Plešivica poljoprivredna zadruga), obitelji Vučinić i vinarije Drago Damir Režek. Na opće (ugodno) iznenađenje pobijedio je – zadružni! Visoko su plasirani bili i portugisci M. Ivančića, F. Gregorića (mladi), obitelji Golubić…

Nadmetala su se i tri pjenušca, Kolarićev, Kreše Ivančića i obitelji Vučinić, taj posljednji je dobio i najviše bodova.

U žiriju su bili još i Ivan Dropuljić, direktor festivala Zagreb Vino-com, Damir Folnegović Blaž, uz ostalo i autor publikacije Blaževa kuhinja, Franjo Francem, enolog i Drago Kurtalj, domaćin, vinar. On se potrudio za odličan ugođaj pri ocjenjivanju, a pripremio je i slastan, baš sezonski ručak koji pristaje uz portugisce: krvavice, pečenice i buncek s restanim krumpirom, te domaćim kiselim zeljem i friško pečenim kruhom! Sve uz asistenciju neumorne Andreje.

Izvan konkurencije kušali smo  portugizac star dva desetljeća, kojeg je iz svoje arhive donio Franjo Francem, tada glavni enolog u Badelu 1862 – još u pristojnoj kondiciji. Bila je to prigoda da se popriča o mogućnostima i dometima te sorte – pa smo zaključili da o samim vinarima ovisi hoće li dobiti vino zavidne kakvoće, i za dugotrajnije čuvanje: važno je da toj lozi bujne rodnosti ograniče prinos, da se bere u optimalnom roku a ne prerano, da su što bolji položaji…Bitno je dakako i kakva je vinogradarska godina.