četvrtak, 19. svibnja 2016.



Conde de los Andes – Bodegas Ollauri jedna je od najstarijih vinarija u Španjolskoj. Razumljivo je da se bave i enoturizmom – turisti njihove stare podrume obilaze 2,5 sata! U njima je 400.000 boca, najstarije je vino iz 1892. godine, a čuvaju i vino iz 1895. s kojim se posebno ponose jer je u Bordeauxu osvojilo zlatnu medalju. Vinarija potječe iz 15. stoljeća, podrumi su ukopani duboko u brdu, a novi je dio iz 2014., sadašnji je vlasnik Javier Murua.
Ne treba ni podsjećati da je Španjolska svjetska vinska velesila, ima najviše vinograda na svijetu – milijun i 21.000 hektara. S njenim vinogradarsko-vinskim dragocjenostima upoznala su se nedavno četvorica hrvatskih novinara, Damir Fabijanić, Ivo Kozarčanin, Željko Suhadolnik i vaš izvjestitelj, specijalizirani za enološke teme, na jednotjednom putovanju. Ekskurziju su organizirali grupacija ICEX i španjolsko veleposlanstvo u Zagrebu, Ured za gospodarstvo i trgovinu u čije je ime novinare vodila i brinula se za besprijekornu organizaciju Montserrat Pérez Ripoll (na slici), uz suradnju s neumornim predstavnicama ICEX-a Laurom i Mariom Eugeniom.  
Proputovali smo nekoliko slavnih područja, posjetivši 20-ak uglednih vinarija (bodega). Neke od njih proizvode godišnje tek nekoliko tisuća litara, druge su pak goleme grupacije s proizvodnjom većom od nekoliko milijuna boca. Većina je vinarija privatnih, obiteljskih. Neke su osnovane prije nekoliko godina, neke pak bilježe jako dugu tradiciju. Putovanje je počelo u slikovitom Valladolidu. Prva je na redu bila Rueda sa svojim vinarijama, potom Ribera del Duero, uz istoimenu rijeku, veličanstveni finale bila je Rioja. Španjolska je iznimno bogata autohtonim sortama, ima ih gotovo stotinu, a tamošnje vinarstvo zanimljivo je i po tome što su vinogradarske regije raspoređene posvuda po toj golemoj zemlji, u različitim klimatskim uvjetima i s različitim tlima, što vinima daje veliku raznovrstnost i osebujnost.
Osim vina i vinograda, odušeljava i krajolik; nestvarno je lijepa Rioja, dolina oko rijeke Ebro (koja teče od izvora blizu Atlantika preko čitave zemlje do Sredozemlja), okružena visokim planinama koje ju s jedne strane štite od hladne kontinentalne klime a s druge od Atlantskog oceana. Tlo je škrto, suho, mahom kameno ili šljunčano, a vinogradi se uspinju od 250 do 700 pa i više metara. Loza se uzgaja uglavnom u obliku grma, rijetko gdje u posljednje vrijeme i na žici. Sve to jamči posebne značajke vinima, a od sorata je najrasprostranjeniji i najpoznatiji tempranillo (koji se izgovara tempranijo), i koji daje vrhunska crna vina.
Propješačili smo kilometarske hodnike pojedinih vinarija, isto tako i kroz goleme pogone, opremljene najsuvremenijom tehnologijom. Posebna su priča nepregledni redovi hrastovih bačava, uglavnom barriquea od 225 litara, i to pretežno francuskih pa američkih, ali vidjeli smo i ruskih i mađarskih. U Rioji je najviše barriquea na svijetu – gotovo milijun i 300.000! 
Da smo u jednom od najboljih vinograda u Rioji pohvalila se Ana Saenz, iz male obiteljske vinarije Finca Valdequinea (naziv iz rimskog doba – staza konja) u kojoj rade i njena sestra, i roditelji, i brat Luis, enolog, koji mukotrpno nasađuje lozu stariju od 100 godina, od prije filoksere na američku podlogu. Degustacija je bila poseban događaj u tom vinogradu, na 600 metara visine, do kojeg se dolazi usponom vijugavom cestom iz podnožja. Veličine je oko 6 ha, tlo je vrlo suho, kamenito, nema navodnjavanja. S druge strane, vidjeli smo (a neke i posjetili) goleme vinarije ekstravagantne arhitekture, djela slavnih arhitekata, nalik svemirskim stanicama...Jedna je od njih i Marques de Riscal, u kojoj je i omanji ekskluzivni hotel i restoran s jednom Michelinovom zvijezdom. Ispod  prelijepog hotela Eguren Ugarte je i istoimena vinarija iskopana u brdu, a pepeo osnivača Victorina položen je u podrumu.
Inače, filoksera je značajno obilježila i španjolsko vinarstvo; vinogradi koji su odoljeli toj pošasti, stariji od 100 godina, danas su pravi zlatni rudnik – i za obnovu vinograda starim klonovima i za posebnu kakvoću vina. U tim vinogorjima česta je i noćna berba, kako bi se zbog visokih dnevnih temperatura spriječila oksidacija grožđa.
Uz tempranillo, vrlo je popularna kod crnih sorata i garnacha, koju ili miješaju ili rade zasebno; popularan je i graciano, ali sade se i cabernet sauvignon, syrah pa i merlot, a kod bijelih verdejo (u Ruedi), viura (macabeo) u Rioji, mazuelo, palomino, albillo...ali se nađu i sauvignon, chardonnay.
Svakako su zanimljive strogo propisane kategorije španjolskih vina. Roble je redovno vino; slijedi CRIANZA, koja mora dozrijevati jednu godinu, RESERVA tri godine (u barriqueu  i boci) te GRAN RESERVA, najmanje pet.

Nema komentara:

Objavi komentar