Poznati sommelier, prvak Hrvatske Siniša Lasan, u siječnju je posjetio Varaždinsku županiju. „Lutao sam varaždinskim i ludbreškim bregima, te sam pronašao dosta interesantnih vina. Stoga mi je zadovoljstvo pozvati Vas na jednu degustaciju gdje ćemo vidjeti presjek njihovih vina“ objavio je. A prethodila je tome i 28. međunarodna izložba mladih vina u Ludbregu. Degustacija „Varaždinska vinska priča“ za novinare održana je u kultnom Pupitres wine baru Jelene Šimić-Valentić u Zagrebu u Frankopanskoj ovoga petka (21.2.) prijepodne. Kušano je 14 vina.
Uvodno je Lasan (i Decanter je sudac) kazao kako u tom području imaju 509 hektara obrađivanih vinograda; imaju zapravo 3000 ha, ali neiskorištenih. Za 75 % tamošnjih vinara i vinarija nije se ni čulo, tek za nekoliko poznatijih. Male su parcele, uglavnom od 0,1 do 1 ha. Većina vina potroši se lokalno, mahom na imanjima. Uglavnom su u inoksu. Lagana su to vina, pitka, svježa, s niskim alkoholima. Pridonosi tome i kontinentalna klima s puno kiša. Rijetko su odležavana, uglavnom su jednogodišnja, cijene su im do 5 eura plus PDV; puno se prodaje rinfuzno. Visoki su prinosi, odrazi se to u vinima, a tehnički su uredna. Uglavnom su suha, ali ima i „slatkiša“. Mnogo je raznovrsnih sorata, konstatirano je da bi se tamošnji vinari trebali opredijeliti što će biti njihove perjanice.
Počelo je, dakako, sa suhima, i to s dva sauvignona: prvo iz Lovrinih vinograda obitelji Matijašić iz Cestice, 2019. Uslijedio je vinarije Kotolenko, isto ’19; ukupno naprave 70.000 litara svih svojih vina. Potom dvije graševine, poznatije ime: Šafran, iz Brezničkog Huma, sa 100.000 litara najveći u Županiji, sa 14 sorata; također poznati Kopjar, isto iz ’18; ukupno oko 60.000 litara, a 60 % vina im je u buteljama – valja istaći njihovo srebro na Decanteru! Na zagrebačkom su tržištu. Mlada su vinarija, tek nekih 6-7 godina djeluju, a jedinima u tom području dio proizvodnje je ekološki.
Nakon toga, rajnski rizlinzi – Najman, Varaždinske Toplice (20.000 litara), iz '17: sortno prepoznatljiv, naglašene mineralosti, te Stručićev (Ludbreg); zanimljiva oprema boce. Imaju 4 sorte, i muškat, rabe i drvo, bačve od 600 litara, malo i rabljenog barriquea. Potom u nas slabije poznata i manje prisutna, ali ne i kod njih, jer ih ima puno vinarija – manzoni. Mladi od obitelji Makar (Ludbreg), iz '19, lijepog ugodnog mirisa, aromatičan, s prihvatljivim ostatkom oko 4 gr šećera. Pa opet Šafran, polusuho vino, ’19, Misno vino (!), dakle rabi se u vjerskim obredima. (podsjećam, izvorno sorta se zove incrocio Manzoni.)
Degustacija se već zahuktala, pa su na red došli i „slatkiši“, polusuhi i poluslatki muškati (bijeli), Kežman (svega 2000 litara!) i Demar (od tri udružena vinara) iz Ludbrega. Uslijedio je i pokušaj Stručićeve graševine ’16 kao narančastog (jantarnog) vina, iz drva, ali još nerazvijenog, neskladnog, presvijetle boje; okupljeni stručnjaci dali su mu ipak dobru perspektivu.
Promijenili smo boje: crni pinot! Prvo Najman ’17, sa 12,2 % alkohola, iz pet barriquea – vrlo korektno, čisto, lagano, svježe i voćno vino. Užitno. Potom Kopjar, ’17, sa čak 14 % alkohola; zrelo voće i dosta drva u osjetu. I za kraj odličan Mežnarić ’17, 13 % alkohola; naglašen miris, skladan, pitak, dobar odraz drva. Pune ukupno 12.000 boca, tj. butelja 0,75 l; imaju i sauvignon i muškat bijeli.