VINARIJA BOŠKINAC

Degustacija četiri izvrsna paška crna vina

Boris Šuljić Boškinac u Sherry'su predstavio mješavine svog caberneta sauvignona i merlota koje spadaju u vrh hrvatskih crnjaka

Ni bura ga nije spriječila da s Paga stigne u Zagreb; ukrcao se na jedini trajekt koji je ove olujne srijede otplovio s otoka i s dragocjenim teretom na vrijeme dospio na novinarsku degustaciju. Boris Šuljić poznatiji po starom obiteljskom nadimku Boškinac donio je u vinski bar Sherry's svoja slavna crna vina koja spadaju u sam hrvatski vinski vrh. Mješavina je to caberneta sauvignona i merlota, jednostavno nazvana Boškinac Crno, iz četiri berbe: sada na tržištu aktualne 2010. te '09, '07 i '06 ('08 nisu napravili). Na žalost, tih starijih godišta minimalno je, kupiti se više ne mogu. Degustacija za pamćenje, najkraće rečeno.
Boškinčeva vinarija u sklopu je malog, raskošnog elitnog hotela, na atraktivnoj lokaciji okruženoj šumom i vinogradima, između Novalje i Stare Novalje. Vinograde je tamo posadio prije 15 godina, na zemljištu koje nije bilo obrađivano, na odmorenom tlu, što je omogućilo i maksimalno prirodan pristup uzgoju i tretmanu loze. Tlo je pjeskovito, što se odražava i u mineralnosti njegovih vina. Na 10 hektara od crnih sorata ima cabernet sauvignon i merlot, a od bijelih chardonnay, sauvignon, debit i, najvažniji, gegić. Stara je, to domorodna sorta otoka Paga kojoj je prijetilo izumiranje, i uvelike je baš Šuljićeva zasluga što je gegić opstao i ponovno se proširio.
Kao uvod i piće dobrodošlice u „crnu“ degustaciju poslužio je gegić, pomiješan s ostalim bijelim sortama iz lanjske berbe. I to vino radi vlastitim stilom, spontanom fermentacijom i produljenom maceracijom. Međutim, takva je mješavina slučajna, plod nevolje: lani je 22. lipnja jaka bura (iako je imanje brdom zaklonjeno od mora) nanijela toliko soli na grožđe da ga je desetkovala. Ime je vinu jednostavno – Ocu; svojevrsni homage ocu kojeg se Boškinac često i rado prisjeti. Ove pak godine takvo bijelo vino radit će samo od gegića.

Sve je na kušanje ponuđene crnjake radio svojim stilom; pa ipak, teško se odlučiti za redoslijed jer se svako godište, ne samo zbog utjecaja godina, odlikuje posebnošću. Iako snažnih alkohola, to se ne osjeti, kao ni drvo, a sva bi ta vina mogla još dugo potrajati. Možda bih na prvo mjesto ipak stavio berbu 2007., vino iznimne elegancije.

Šuljić kaže da je dosad čekao o četiri godine da Crno dozrije prije puta na tržište, ubuduće će to produljiti na sedam godina. Primjećuje i promjenu klimatskih uvjeta – berba sada počinje tjedan prije nego prvih godina, merlot je lani brao već prvih dana rujna. Ručno obrađuje svaki grozd, i to je preduvjet posebnosti vina; dan prije puta u Zagreb proveo je u vinogradu, dobio je lijepu boju od sunca; mukotrpan je to posao.

Radi i ružičasto vino, a jednoga dana možemo se nadati i prvom paškom pjenušcu, baš od gegića.