STIŽE SVETI VINKO: Vinkovo, Vincekovo, Vincelovo, Vincekuša...najveći je vinogradarski blagdan, a slavi se 22. siječnja. Na taj se dan obavezno pohodi vinograde, bez obzira na studen, mogući dubok snijeg ili druge nepogode. Domaćin, s brojnim gostima, počesto uz pomoć svećenika,  „krsti“ lozu mladim vinom; kako običaj zahtijeva na trsje se objese kobase, kulen, slanina, kako gdje, kao zaziv dobre plodnosti loze, te se odreže nekoliko grančica koje će u kući, na toplom, prve propupati i nagovjestiti urod. Kobasice su, dakako i poslužene uz ostale domaćinove specijalitete, i zdušno se  zalijevaju vinom, uz obilje pjesme i veselja...

Stari je to običaj, obnovljen posljednjih desetljeća, prednjačila je Zelina; svetoga se Vinka štuje uglavnom u kontinentalnim vinogorjima, sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Slavoniji, Baranji, Podunavlju...ali mu nije stran ni „miris“ mora, od Istre do Konavala...Budu to velike, masovne svetkovine, gosti dolaze iz raznih krajeva, a što je više gostiju to je domaćin ponosniji. Na glasu su već dugi niz godina proslave kod Ive Enjingija, ne zaostaju ni njegovi kutjevački susjedi...Ove će se godine fešte protegnuti i na dane prije i poslije svetka, a poziv je stigao i iz Vinodola, od M. Palinkaša s imanja Pavlomir...Bilježim i pozive iz vinarije Markota u Pleternici, Podruma Belje u Kneževim Vinogradima, Feravina iz Feričanaca, dakako i iz Sv. I. Zeline gdje se tradicija ove godine nastavlja u petak popodne u organizaciji Turističke zajednice i Grada a domaćin je Udruga vinogradara i vinara Brina.  
Posebna je pak priča kod Borisa Drenškog Bodrena, proslavljenog zagorskog vinara s najvišim predikatima  - on, uz moje "kumstvo" svake godine napravi i Vino svetoga Vinka!