Nova serija ocjena akcije Vinske zvijezde.

KADARKA FANTAZIJA, 2012.

Vinarija Tonković, Srbija

Alkohol 13,5 %, cijena 88 kn

Fino razvijene arome; začini, voće, čokolada, duhan. Još svježe a zrelo, vitko, meko, nježno. Pitko, profinjeno.

Bornstein ****

GRAŠEVINA KVALITETNA, 2016.

Iločki podrumi

Alkohol 12 %, cijena 30 kn

Bijelo voće i travnate note  mirisu. Lagano tijelo, pitko ali i obično. Svježe, mineralno.

Točionice Iločkih podruma

SILVANAC ZELENI ČERGAR, 2016.

OPG S. Čergar, Moravče (Prigorje-Bilogora)

Alkohol 12 %, cijena 59 kn

Prosječno vino, bez osobnosti. Strani miris i okus.

 Bornstein

Ocijenili smo i

TRAPAN 1 (THE ONE), (teran i syrah) -, B. Trapan, Pula, 14 %, 335,50 kn, Miva

PRAVILNIK: Ocjene nisu nikada sponzorirane, potpuno su neovisne. Ocjenjuje stručni žiri u kojem su enolozi, vinari, znanstvenici, ugostitelji, sommelieri, vinski trgovci, specijalizirani novinari…i to vina s hrvatskog tržišta, iz maloprodaje, domaća i uvozna, metodom do 100 bodova, anonimno. Ne ocjenjuje se sorta, niti regija, o uzorcima se zna samo godina berbe i kategorija prema  ostatku šećera. Žiri zasjeda javno, u ugostiteljskim objektima. Ocjenu nižu od srebrne medalje ne objavljujemo; dajemo i kratak, zajednički opis vina. Cijene vrijede na dan ocjenjivanja.

LEGENDA: bodovna granica za odličja: srebro *** od 85 do 89,9 bodova; zlato **** od 90 do 94,9; veliko zlato *****od 95 do 98,9 Velika zvijezda od 99 do 100 bodova. J odličan odnos cijene i kakvoće

ŽIRI:  Održali smo novu seriju ocjenjivanja za Vinske zvijezde u četvrtoj godini akcije. Ocjenjivali smo u restoranu Voncimer u Ulici kralja Držislava. U žiriju su bili Ivana Valić, sommelierka i vinska trgovkinja, Franjo Francem, enolog, Josip Korak, vinar i enolog, Mario Meštrović, sommelier i ugostitelj i organizatori, novinari Ivo Kozarčanin i Vito Andrić. Točio je Andrija Dominković.    

Paška janjetina i paški sir nadaleko su čuveni gastronomski favoriti tog čarobnog otoka. Valja im pribrojiti i maslinova ulja, posebice iz ekskluzivnog područja Luna, kao i enološku poslasticu, Boškinčeva vina.

Nekoliko je tamo sirana, a paškim se sirom posebno proslavila Sirana Gligora – obiteljski pogon, danas je to prava mala tvornica, u kojoj se rade sirevi ne samo od ovčjeg (ipak je to glavno!) nego i od kravljeg i kozjeg mlijeka. Gligora je počela raditi 1996. godine, nova velika sirana sagrađena je krajem 2009. 

Godišnje naprave 450 do 500 tona sira od 4 do 5 milijuna litara mlijeka. Od toga paškog sira bude 50 tona; ukupno imaju 30-ak vrsta sireva! Mlijeko nabavljaju i iz Like, Zagore, okolice Slunja, s Korduna…Dio paškog sira rade i iz nepasteriziranog mlijeka. Posebno su atraktivni njihovi paški sirevi iz komine od maslina – rade ga jedini na svijetu, i iz komine od maraskine.

Vlasnik je Ivan Gligora, sin Šime direktor je sirane a snaha Ružica voditeljica turističkog odjela. Jer, osim prodaje sira, sirana je i turistička atrakcija, pohode ih brojni gosti koji razgledaju pogone i potom kušaju paletu sireva Gligora.   

Ovčarstvo je na Pagu tisućljetne tradicije, iz toga doba datiraju i suhozidi, time su se bavili još Liburni. Danas je na Pagu 30.000 posebno cijenjenih ovaca; male su, manje od običnih, pa se od njih dobije i manje novca. Prosječno dnevno daju od 0,75 do litre mlijeka. Muzu se ručno, tradicionalno, čitave su godine vani, na ispaši, svaki tjedan, dva sele se na druge pašnjake. I svaki dan im se donosi voda, premalo je one prirodne, u lokvama. Zahtjevan je to i težak posao, a rezultat oduševljava narezan – na tanjuru. (snimke Ž. Suhadolnik, I. Kozarčanin)    

Netom kako je poznati istarski vinar Moreno Coronica okupio goste na svom imanju, stigla je sjajna vijest: Munskänkarna, jedna od najvećih, neprofitnih, vinskih udruga na svijetu s ukupno više od 25.000 članova i 170  sekcija po cijeloj Švedskoj i svijetu, odabrala je Istru kao svoju vinsku regiju 2017. godine! Održana je posebna svečanost (na slici dolje, N. Benvenuti, predjsednik Vinistre na svečanosti), a u povodu toga predstavnici udruge Munskänkarna uputili su se u Istru da bi obišli vinare i turističke objekte i počeli suradnju s istarskim vinarima. Podsjetimo, već lani je Istra svrstana u top 10  najboljih

vinskih destinacija Europe.

Rezultat je to četvrt stoljeća predanog rada s jasnim ciljevima, vinara okupljenih tada u ambicioznu udrugu Vinistra, s presudnom potporom istarske politike. Tada mladi vinar i vinogradar Coronica bio je u prvim redovima tog pokreta, i pamtim ga još iz tih dana.

Sada, zreliji i iskusniji, ima se Moreno čega prisjetiti i s ponosom osvrnuti na učinjeno, pri čemu je ostao dosljedan svojem stilu i svojim idejama. A sada je pozvao goste – dugogodišnje znance, sommeliere, poslovne partnere, specijalizirane novinare…Pokazao im je svoj novi podrum u gradnji – bit će veličanstven – i potom u nadaleko znanom hotelu San Rocco obitelji Fernetič u Brtonigli - potočio svoj prvi pjenušac znakovitog imena CO2, te malvaziju iz 2016., Gran Malvaziju 2015. i Gran Teran 2013. Malvazije i terani njegove su uzdanice, te su mu sorte donijele slavu. Ali, iako nikako nije bio tome sklon, nije volio pjenušac, i on se „preko noći“ preobratio, 2012. složio je prvi pjenušac od malvazije – i „jako me oduševio, početak je to naše priče“ veli. Napunio je oko tisuću boca, sa 12 % alkohola i čak 40 mjeseci na talogu! Impresivno…

Podsjetio je Moreno i na svoju prvu Gran malvaziju iz 2001., koju je Zavod – bio odbio; jer, imala je 14,6 % alkohola, a dopušteni maksimum bio je, birokratski, 14 %?! Srećom, sve poslije slava je tog vina, a tadašnji Zavod zaboravljen je…

“Promijenilo mi je to život“, tako Coronica najkraće opisuje svoje upoznavanje s prevratničkom školom obrade vinograda Franca Simonita, iz Furlanije (na zadnjim slikama). Rezidba je potpuno drukčija nego je uobičajeno, ne smije se grubo orezivati, i ne na starom drvu, samo na jednogodišnjem, sve to produžuje trsu život, rađa bolje grožđe, s više snage…Išao je tamo na (relativno skup) tečaj od šest potpuno ispunjenih dana…i sada se iz Morenovih vinograda moramo nadati najboljoj kapljici; a kao kompliment naglasit ću da je njegova malvazija posve drukčija priča nego što smo se naučili u posljednje vrijeme. Susret je to s pravom, čistom malvazijom istarskom.

Jedno od najboljih hrvatskih (crnih) vina dolazi s otoka, ali ovoga puta ne onih s juga, nego s – Paga. Poznati tamošnji vinar  Boris Šuljić Boškinac iznad Novaljskog polja, blizu Stare Novalje podigao je vinariju, uz nju elitni hotel i restorane – pod starim obiteljskim nadimkom Boškinac, kako se jednostavno zove i to vino. Kupaža je caberneta sauvignona i merlota iz 2013., te su se sorte na tom terenu pokazale izvrsnim. U okolici svog objekta na unajmljenom zemljištu podigao je vinograde;  ima 20.000 trsova i još novih 17.000 u Posedarju, a u Nadinu i Posedarju ima i kooperante.

Nakon zimske stanke, 17. ožujka objekt je otvoren, pa je u povodu toga u restoranu promovirao svoja nova tri menua – od 5 i 7 sljedova i sedam sljedova od janjetine. – Doktorirali smo na janjetini (čuvenoj paškoj), nema što ne znamo o njoj, ponosan je. Doista, teško je reći što za stolom pruža veće užitke – jela iz njegove kuhinje (chef Matija Bregeš) ili vina iz podruma; najbolje je sljubiti ih, kako je i učinio ovom prigodom. Držimo se tradicije, ali u modernoj izvedbi, reći će Šuljić, i to samo s lokalnim, paškim biljem.

Boškincu međutim pripada i velika zasluga što je sačuvao od izumiranja i napravio sjajna vina od domorodne paške bijele sorte - gegića. Trebalo je i hrabrosti i truda i znanja upustiti se u tržišnu utakmicu s jednim takvim „autsajderom“. Da je uspio dokazuje i bocom raritetnog gegića iz 2009. koju je prodao za nevjerojatnih 6000 kuna!    

Uvod u druženje bio je Boškinčev novi, prvi pjenušac imena Viaz (što u lokalnom dijalektu znači otprilike ugodno putovanje). Napravljen je od sorte ugni blanc. U podrumu su posude od inoxa i hrastove bačve. Boškinčić '15 je nježnija, laganija varijanta Boškinca. Prava je poslastica macerirani gegić neobična naziva – Ocu! Posveta je to mom ocu, veli Šuljić, i općenito Boškincima. Kušali smo još mlad, iz bačve od 500 litara. Upečatljiv je i bijeli cuvee, mješavina gegića, chardonnaya i sauvignona. 

Prva Boškinčeva berba u podrumu je bila iz 2001. Do 2003. otvorio je i hotel, a sada priprema njegovo kompletno unutrašnje renoviranje. Uzgaja i masline, na otoku oko 300 stabala, a više od 1300 u Nadinu. Član je  prestižne udruge Jeunes Restaurateurs d’Europe, koja je ovih dana u Švicarskoj imala svoj tradicionalni godišnji skup, na kojem je dakako sudjelovao sa suprugom. A koliki je ugled ovog posjeda uvjerili smo se i za našeg posjeta – u gostima mu je bila ekipa iz Francuske, na čelu s jednim od najvećih individualnih privatnih proizvođača šampanjca Bernardom Launoisom (49 hektara vlastitih vinograda na posebno cijenjenim pozicijama Mesnil dur l’Oger!, na slici I. Kozarčanina)