Nesvakidašnji, još neviđen u Zagrebu enogastro doživljaj priredio je Zadranin Marko Dušević, a u organizaciji Željke Balje. Kušali smo vina koja su skoro godinu dana dozrijevala na dnu mora!

Dušević je uzgajivač dagnji na otoku Pagu, u uvali Smokvica, kamo po potrebi gliserom stiže iz Zadra. Priča kako se već nekoliko godina mukotrpno trudi da opstane i preživi od tog teškog i zahtjevnog posla. Primjerice, godinu dana proveo je tamo u divljini, na osami, na pontonu, plutajućoj kući s kojeg spušta kaveze sa školjkama; more je otvoreno, nužno posve čisto. Tvrtka i njegovi razni proizvodi od dagnji zovu se Adriatic Shell. Jednom mu je na ručak došao prijatelj, vinar iz Slovenije Kabaj -  a u gostima je ostao pet dana. I došli su na ideju da njegova vina spuste u more, uz dagnje.

Tako je sve počelo…Potražio je još nekoliko vinara koji bi se upustili u taj pothvat, među njima bio je i Mario Jurišić iz poznate zelinske (točnije, nespeške) vinarije Kos-Jurišić. Mario je i osobno, sa kćerkom Klarom, nazočio ovoj prezentaciji. 

Dušević otad spušta na morsko dno po šest kaveza, u svakome je 100 – 120 boca, fiksiranih da ih struje ne pomiču. Na različitim su dubinama, one dostupnije na 7 – 8 metara, a većina i na 15-ak metara…valja roniti do njih, a Dušević jest uspješan ronilac, mora i nekoliko sati provesti u moru zbog dagnji. No, u takvim je uvjetima mnogo boca i nestalo…što zbog jakih valova, što zbog neželjenih posjetitelja… 

Prezentacija čitave priče, s usporednim kušanjem i vina i dagnji i prerađevina od njih održana je u restoranu Stara zagrebačka škola u Utrini, u sklopu Ugostiteljsko-turističkog učilišta. Učenice/učenici pod budnim okom svojih profesora svojski su se potrudili i oko degustacije i u spravljanju jela temeljenih na dagnjama: najviše su nam se dopale gratinirane dagnje u školjci sa šampinjonima…

Vina su točena u parovima: sva su iz jednog podruma bila ista prije spuštanja u more, a sada su u jednu čašu potočena prvo vina iz podruma a potom u drugu ista ta ali koja su provela (u ovom slučaju po 240 dana) u moru…prvo je bio Kabajev rose od crnog pinota; slijedio je Kos-Jurišićev chardonnay; opet Kabaj sa sivim pinotom ('10, dulje maceriran) i pri kraju Erzetičev cabernet sauvignon, ali samo iz mora. Moderator i nadahnuti opisivač bio je poznati sommelier Mario Meštrović, koji je istaknuo i drukčiju organoleptiku, ali i dodanu vrijednost „morskih“ vina, i zbog priče, i zbog ugostiteljskih prednosti, ali i zbog estetskih razloga, ekskluzivnog izgleda tih boca.

Vina iz mora (slikovite butelje obrasle morskim organizmima) nazvana su – Koraljnim vinom. I to se vino, u odnosu na blizance iz podruma, pokazalo elegantnijim, profinjenijim, složenijim, zrelijim (Mario je dakako potrošio puno više rečenica na njihov opis). Ostaje međutim pitanje koje će vino biti dugovječnije: podrumsko ili morsko? U svakom slučaju, bila je to jedinstvena večer(a) za pamćenje.

Podsjećam, prve takve pokuse s vinima na zrenju u moru napravili su Francuzi, a u nas su prvi pjenušce na dozrijevanje u more stavili u PZ Vrbnik – i nazvali ih, primjereno, Valomet.  (snimke Silvija Munda)